Grijanje vanjskih površina

Kako grijati vanjske površine?

Električna grijanja vanjskih površina realiziraju se ugradnjom grijaćih kabela, grijaćih tragaova ili grijaćih mreža u ili ispod završnog sloja prometne ili prohodne površine. Završni slojevi su najčešće beton, asfalt i opločnjaci (betonske „kocke“, tlakavci), a mogu biti i kamen ili keramičke pločice.

1. Jedinične snage grijanja (W/m²) za vanjske prometne površine prvenstveno ovise o: klimatskoj zoni, lokaciji ugradnje i specifičnoj namjeni samog grijanja, a dodatno još i o brzini vjetra, količini padalina, nadmorskoj visini itd.. Uzimajući sve to u obzir, u krajevima sa srednjoeuropskom kontinentalnom klimom, preporuka je ne raditi grijanja vanjskih površina s jediničnom snagom manjom od 250 W/m².
   Za pojedine vrste prometnih i prohodnih površina i konstrukcije grijanja, preporuke bi bile sljedeće:

• površine bez toplinske izolacije ispod grijača

• površine sa toplinskom izolacijom ispod grijača

Toplinskom izolacijom (najčešće polistirenom visoke gustoće) ugrađenom ispod grijača smanjuje se beskorisno odvođenje topline prema dolje, ali se komplicira i poskupljuje kompletna izvedba grijanog objekta. Na samostojećim objektima, kao što su: stepenice, terase, balkoni, mostovi, nadvožnjaci i garažne rampe to se ipak može isplatiti, jer se smanjuje i angažirana snaga i električna energija potrebna za otapanje. Smanjenje gubitaka topline prvenstveno ovisi o debljini toplinske izolacije i kreće se u granicama od 15 W/m² (za izolaciju debljine 20 mm) do 30 W/m² (za izolaciju debljine 100 mm).
Prikaz vremena potrebnog za početak otapanja, na različitim izvedbama prometnih površina, uz temperaturu zraka od -3 °C i jediničnu snagu grijanja od 250 W/m²:

Bez obzira na odabrani način realizacije električnog grijanja vanjske površine vrijede opći principi kojih se treba pridržavati:

• grijaću opremu postavljati samo po unaprijed napravljenim planovima
  ugradnji pristupati samo na ravnim i čistim površinama
• kroz dilatacijske fuge prolaziti samo s neaktivnim dijelovima grijača (tzv. „hladnim krajevima“) i pri tome ih zaštititi s cijevima
• na položaje mjernih osjetila postaviti kutije i cijevi koje će omogućiti njihovu naknadnu montažu
• nakon postavljanja grijača, a prije izrade završnog sloja vanjske prometne površine, zabraniti i onemogućiti nepotrebno gaženje i bilo kakav transport preko njih
• odmah nakon postavljanja grijača, kao i nakon izrade završnog sloja, provesti mjerenja radnog i izolacijskog otpora te rezultate unijeti u zapisnik o mjerenjima
• sve sudionike u izradi grijanja vanjske prometne površine, a naročito građevinske radnike, upozoriti da krajnji rezultat najviše ovisi o pravovremenoj (što prije) i korektnoj (bez oštećenja grijaćih kabela) ugradnji završnog sloja

Ovisno o završnoj površini, namjeni i željama naručitelja postoji nekoliko načina ugradnje grijaćih kabela u strukturu vanjske površine:

1. Ugranja grijaćih kabela vezanjem PVC vezicama na gornju armaturnu mrežu kod betoniranja vanjskih prometnih površina u jednom sloju (npr. kod izrade ulaza u podzemne garaže…)

2. Ugradnja grijaćih kabela vezanjem PVC vezicama na limenu montažnu traku. Limena montažna traka prethodno se učvršćuje udarnim tiplama na osnovnu armirano-betonsku ploču. Na postavljene grijaće kabele dolazi završni betonski ili asfaltni sloj (npr. pri izradi ulaza u podzemne i nadzemne garaže, pješačkih staza, terasa, mostova i nadvožnjaka…)

3. Ugradnja grijaćih tragova u drugi – završni sloj betona. Grijaći kabeli su uloženi u profiliranu plastičnu foliju i učvršćeni armiranom aluminijskom ljepljivom trakom. Folija se postavlja prije izrade završnog sloja betona (npr. pri izradi parkirališta i ulaza u garaže).
Grijaće tragove na foliji moguće je postaviti i u pijesak prilikom postavljanja opločnjaka (betonskih „kocaka“, tlakavaca).

4. Ugradnja tankih grijaćih mreža (snage 250-300 W/m²) u fleksibilno građevinsko ljepilo ispod keramičkih pločica ili kamena (npr. pri izradi terasa, balkona i stepenica).

5. Ugradnja grijača u pijesak ispod opločnjaka (betonskih „kocaka“, tlakavaca) grijaći kabeli su unaprijed međusobno povezani distantnim limovima (npr. pri izradi prilaza garažama, pješačkih staza, parkirališta…). U pijesak je moguće postavljati i grijaće tragove na foliji.

MANJE VANJSKE POVRŠINE

Kod grijanja manjih vanjskih površina (staze, stepenice, podesti, balkoni, manje terase, kolotrazi do garaže) na privatnim objektima zadovoljiti će i ručno upravljanje grijanjem uz termostatsko ograničenje rada. Iskustvo pokazuje da je ručno upravljanje moguće tamo gdje je motiv korisnika odgovorno i racionalno korištenje el. energije, a tim i novca, za otapanje snijega i leda na prohodnim i prometnim površinama.

Najbolje vrijeme za uključenje grijanja je neposredno prije nego počne padati snijeg ili ledena kiša. To se obično dešava kada je vanjska temperatura oko 0°C pa je potrebno relativno malo energije da bi se spriječilo taloženje snijega ili nastajanje leda. Kada već padne snijeg ili nastane led i padne vanjska temperatura, potrebna je mnogo veća energija za njihovo otapanje (dulje vrijeme rada grijanja – veći troškovi).

Kod ručnog upravljanja grijanjima vanjskih površina termostati služe samo da isključe grijanje ako vanjska temperatura poraste pa se snijeg i led i bez grijanja tope ili ih više uopće nema, a korisnik je zaboravio isključiti grijanje. Naravno, ako vanjska temperatura ponovo padne, ispod one podešene na termostatu, grijanje će se uključiti iako snijega ili leda uopće nema!!!

Koji termostat koristiti, kod ovakve kontrole grijanja, ovisi o snazi i mjestu ugradnje grijanja, te o mjestu i mogućnostima ugradnje termostata. Preporuka za termostat koji se ugrađuje u podžbuknu Φ 60 x 40mm kutiju je RTC70/MT26, a za termostat koji se ugrađuje na DIN 35 šinu je DT235.

VELIKE VANJSKE POVRŠINE

Kod grijanja velikih vanjskih površina (garažne i prilazne rampe, velika stepeništa i podesti, parkirališta, nadvožnjaci, mostovi…) na privatnim, a naročito na javnim objektima, nužno je ugraditi neki od automatiziranih sustava nadzora rada. Iako ni jedan od tih sustava nije nepogrešiv i potreban mu je povremeni nadzor,  iskustvo pokazuje da daje dobre rezultate i na objektima gdje korisnici izbjegavaju brigu o radu grijanja.

Za realizaciju takvih automatiziranih sustava grijanja velikih vanjskih površina koriste se regulatori tipa ETR2-1550 i ETO2-4550. Oni svoj rad zasnivaju na podacima koje dobivaju od mjernih osjetila za vlagu i temperaturu ETOG-55 i STT-2.

Kako riješiti grijanje vanjske površine?

U preko 25 godina rada na grijanjima vanjskih površina  razvili smo niz proizvoda s kojima se  uspješno otapaju snijeg i led. Odabir odgovarajućeg proizvoda  ovisi o više faktora, kao što su:  trenutno stanje površine koju treba grijati, predviđeni završni sloj grijane površine, složenost oblika grijane površine, visina presjeka u koji mora stati oprema za grijanje, stupanj složenosti i raspoloživo vrijeme za ugradnju i možda najvažniji faktor – raspoloživa snaga električne energije. Najme, treba uvijek imati na umu da je minimalna potrebna snaga 250 W/m² i ona često određuje kolika će se površina stvarno grijati!

Najčešći način realizacije grijanja vanjskih površina je ugradnja grijaćih kabeli vezanjem PVC vezicama za armaturnu mrežu ili limenu montažnu traku. Nešto rjeđi način je „tiplanje“ i montaža grijaćih kabela pomoću plastičnih obujmica.  Dobra strana ovakvih načina montaže je robusnost i dugotrajnost grijaćih kabela, te potpuna prilagodba oblicima grijane površine. Mana ovakvih načina ugradnje je potreba za pravovremenim planiranjem (prije betoniranja ili izrade cementnog estriha), veća raspoloživa visina za ugradnju, veći trud i dulje vrijeme potrebno za ugradnju.

Ugradnja gotovih grijaćih tragova na foliji, tipa  GTF, znatno pojednostavljuje i ubrzava ugradnju, a posebno je pogodna kod grijanja kolotraga ili pješačkih staza.

Kada su građevinski radovi već uznapredovali  i preostalo je još samo lijepljenje keramičkih pločica ili kamena, jedini način realizacije grijanja vanjske površine je ugradnja tankih grijaćih mreža u fleksibilno građevinsko ljepilo.

Montažu grijača, grijaćih tragova i grijaćih mreža prepuštamo lokalnim montažerima kojima dostavljamo planove ugradnje i tako svodimo troškove investitora na najmanji mogući iznos.

Koje sve proizvode nudimo?

• klasične elektrootporne grijaće kabele tipa SSAP ili  SSAPP
  • za ugradnja u beton ili pijesak ispod opločnjaka
• samoregulirajuće grijaće kabele tipa SM2
  • za ugradnja u beton ili pijesak ispod opločnjaka
• klasične elektrootpornie grijaće kabele tipa SPCA  ili  SSAPP
  • za ugradnju u asfalt

• tanke grijaće mreže tipa TGMt
  • snage 250 W/m² za ugradnju ispod pločica ili kamena
• grijaće tragove na foliji tipa GTF
  • snage 250 W/m² za ugradnju u beton
  • snage 300 W/m² za ugradnju ispod opločnjaka

• grijaće tragove na metalnom nosaču tipa GTA
  • snage 250 W/m² i 300 W/m² za ugradnju u asfalt
• termostate i regulatore
  • RTC70/MT26 i DT235 za manja i jednostavnija grijanja
  • ETR2-1550 i ETO2-4550 za veća i složenija grijanja
• mjerna osjetila
  • osjetilo vlage i temperature ETOG-55
  • osjetilo temperature STT-2
• kompletne el. razdjelnike za upravljanje radom grijanja vanjskih površina
• montažni materijal
  • limene montažne trake s korakom perforacije 10 i 20 mm
  • polietilenske obujmice, tiple i čavle

Ostale informacije vezane za tematiku grijanja vanjskih površina možete pronaći u sljedećim dokumentima : 

LISTA SA DOKUMENTIMA KOJE KORISNICI MOGU PREUZETI:

• VANJSKO PODNO GRIJANJE – principi grijanja vanjskih prometnih površina
• VANJSKO PODNO GRIJANJE – preporuke za ugradnju grijača na vanjske površine
• Preporuke za ugradnju grijača i opreme u asfalt
• UPIT ZA PONUDU – grijanje vanjskih površina

Ukoliko imate pitanja vezana za električna grijanja vanjskih površina slobodno nas kontaktirajte.

Naš profesionalan tim ovlaštenih inženjera i tridesetogodišnje iskustvo implementacije sustava grijanja Vam je na usluzi.