Podna grijanja

Kada se odlučiti za podno električno grijanje?

Odluku o korištenju električnog podnog grijanja, kao izvora topline, donosi se u trenutku planiranja izgradnje ili značajne rekonstrukcije već postojećeg objekta. Takva odluka mora biti donesena na osnovi zadovoljavanja slijedećih preduvjeta:

1. spremnosti na izvedbu složenije i skuplje strukture poda
2. izgradnje ili rekonstrukcije objekta čiji toplinski gubici ne prelaze 90 W/m² tlocrtne površine
3. raspoložive ili dokupljive angažirane snage električne energije

To su zahtjevi kada je električno podno grijanje jedini izvor topline, ukoliko je ono dodatno grijanje ili se realizira samo u pojedinim prostorijama (kupaonica, WC, kuhinja) onda neki od tih uvjeta ne moraju biti presudni i može se svjesno ići u  kompromise na račun budućeg komfora. Međutim, bez obzira na koji obim ugradnje električnog podnog grijanja se odlučili potrebna je dobra toplinska izolacija svih elemenata građevine, a naročito poda. Zbog toga treba koristiti kvalitetne toplinske izolacije (debljine od 20 do 100 mm) kao što su poliuretanska pjena, tvrdi polistiren, tvrdo prešana kamena vuna, drvolit, pluto i sl. Završni sloj poda najbolje je raditi od toplinski dobro vodljivih materijala kao što su kamen i keramičke pločice, nešto lošije su obloge od linoleuma i laminiranih podnih panela, a još veći toplinski otpor imaju klasični parketi i tapisoni.

Kolika je potrebna jedinična snaga električnog podnog grijanja?

Odgovor na ovo pitanje nije jednoznačan, osim ako je za konkretnu građevinu, na konkretnoj lokaciji, proveden proračun toplinskih gubitaka svih prostorija. Budući da je to slučaj karakterističan samo za novo projektirane građevine, kod ostalih treba respektirati njihov geografski položaj, kvalitetu građevine (naročito toplinske izolacije i stolarije), način korištenja građevine, raspoloživu angažiranu snagu električne energije, način ugradnje i upravljanja električnim podnim grijanjem i očekivanja korisnika.

Prema tome, jediničnu snagu podnog grijanja (W/m²) određuju toplinski gubici prostora i tip grijanja (osnovno ili dopunsko grijanje), ali i raspoloživa snaga električne energije, željena brzina zagrijavanja, debljina akumulacijskog sloja itd.. Osim toga, maksimalno toplinsko opterećenje poda (W/m²) određeno je maksimalnom dopuštenom temperaturom poda (npr. 35 °C) i koeficijentom prijenosa topline (npr. 11 W/m²K) i ne prelazi 165 W/m². Zbog toga se kod dopunskih podnih grijanja ugrađuju snage 80-100 W/m², a kod osnovnih podnih grijanja snage 120-160 W/m². Ako su toplinski gubici grijanog prostora veći od toga (npr. za najhladnijih zimskih dana), potrebno je koristiti i dodatne izvore topline (npr. grijaće kabele ugrađene u zid ispod prozora, kamine, kalorifere, termoakumulacijske peći itd.).

Akumulacijsko ili direktno podno grijanje?

Akumulacijska podna grijanja nastaju ugradnjom klasičnih elektrootpornih grijaćih kabela (npr. tipa SSAP ili SSAPP) ili samoregulirajućih grijaćih kabela (tipa SRF40) u cementni estrih debljine 5 ili više centimetara. Na taj način mogu akumulirati toplinsku energiju po noći kada je električna energija jeftinija. To su tromi sustavi čije se vrijeme progrijavanja, ovisno u ugrađenoj jediničnoj snazi , debljini akumulacijskog sloja poda, toplinskim gubicima građevine i početnoj temperaturi poda, kreće od 5 sati na više. Ugrađuju se u ranoj fazi završnih radova, uglavnom vezanjem grijaćih kabela uz armaturnu mrežu ili polaganjem gotovih grijaćih tragova, iznad toplinske izolacije poda, a prije izrade cementnog estriha poda. Budući da grijači ostaju ugrađeni u relativno debeli sloj estriha dobro su zaštićeni, a time i dugotrajni, pa predstavljaju našu preporuku za realizaciju podnog električnog grijanja kad god to prostor u podu i trenutna faza izgradnje dozvoljavaju.

Direktna podna grijanja nastaju ugradnjom tankih grijaćih mreža (npr. tipa TGMt) u fleksibilno građevinsko ljepilo ili samonivelirajuću masu. Grijaće mreže se nalaze blizu završnog sloja poda, relativno brzo progrijavaju, ali moraju raditi i preko dana kada je el. energija skuplja. Iako su ovo puno brži sustavi njihovo vrijeme progrijavanja rijetko kada je kraće od 2 sata, a najviše ovisi o ugrađenoj jediničnoj snazi grijanja, debljini toplinske izolacije poda i estriha, toplinskim gubicima građevine i početnoj temperaturi poda. Tanke grijaće mreže postavljaju se neposredno prije lijepljena keramičkih pločica ili kamena na već izrađeni cementni estrih ili na stare pločice. Na taj način omogućuju izradu podnog električnog grijanja kod naknadne ili zakašnjele odluke o njegovoj realizaciji na novom objektu ili kod renoviranja starog objekta. Ako se posveti dužna pažnja prilikom ugradnje i pazi da naknadni radovi ne prouzroče mehanička oštećenja, trajnost tankih  grijaćih mreža ne zaostaje za grijaćim kabelima ugrađenima u cementni estrih.

Ako je završni sloj poda laminat postavljaju se grijaći filmovi tipa AE. Njihovom ugradnjom također se dobiva direktno grijanje s vremenom progrijavanja od cca 1 sat. 

Postupci ugradnje električnih podnih grijanja

        Ugradnja grijaćih kabela

Vezanje grijaćih kabela, PVC vezicama, za armaturnu mrežu sloja cementnog estriha najčešći je način ugradnje. Druga mogućnost je vezanje grijaćih kabela, PVC vezicama, uz limenu montažnu traku učvršćenu u betonsku podlogu. Treća i najjednostavnija varijanta je postavljanje već gotovih grijaćih tragova, tipa GTF, na ranije pripremljenu podlogu.  U svim tim  slučajevima treba se pridržavati nekih osnovnih i zajedničkih principa ugradnje:

• grijaće kabele postavljati samo po unaprijed nacrtanom planu
• ugradnji pristupati samo na dobro postavljenim montažnim trakama i međusobno povezanim armaturnim mrežama 
• nakon postavljanja grijaćih kabela, a prije izrade cementnog estriha, zabraniti i onemogućiti nepotrebno gaženje i bilo kakav transport preko njih
• odmah nakon postavljanja grijaćih kabela, kao i nakon izrade cementnog estriha, provesti mjerenja radnog i izolacijskog otpora te rezultate unijeti u zapisnik o mjerenjima
• sve sudionike u izradi poda, a naročito građevinske radnike, upozoriti da krajnji rezultat najviše ovisi o pravovremenoj (što prije) i korektnoj (bez oštećenja grijaćih kabela) ugradnji cementnog estriha

Osim toga, već prilikom ugradnje grijaćih kabela (a vrijedi i za ostale grijaće elemente) treba između njih ostaviti cijev za naknadnu ugradnju ili odmah ugraditi temperaturno podno osjetilo.

Ugradnja tankih grijaćih mreža

Zbog rekonstrukcija postojećih objekata i naknadno donesenih odluka o ugradnji električnog grijanje u kupaonicama i kuhinjama, praksa pokazuje, da je ugradnja tankih grijaćih mreža najčešći način realizacije podnih grijanja.

Tanke grijaće mreže ugrađuju se u fleksibilno građevinski ljepilo ili samonivelirajuću masu. Ugradnja počinje postavljanjem tanke grijaće mreže na podlogu, a to je najčešće armirani cementni estrih, ispod kojega se nalazi minimalno 2 cm debela toplinska izolacija od polistirena visoke gustoće (30 kg/m³ ili više), poliuretana, tvrdo prešane kamene vune ili neke druge kvalitetne toplinske izolacije. Kod rekonstrukcija podlogu može činiti stari pod s keramičkim ili terrazzo pločicama, a mnogo rjeđe podlogu čini drveni pod ili razne vrste gipsanih i tvrdih termoizolacijskih ploča. Završni sloj takvih podova najčešće su keramičke pločice i kamen. Tepisoni, drvene i sintetičke obloge, zbog svoje loše toplinske vodljivosti – rijetko se koriste.

Postupak ugradnje ovisi o vrsti podloge i raspoloživim materijalima, ali neki principi zajednički su u svim varijantama:

• podloga mora biti čista, bez masnoća, oštrih krhotina i prašine
• grijaće mreže trebaju biti položene prema ranije izrađenom planu polaganja
• poželjno je da strana mreže s grijačima bude okrenuta prema dolje, jer to omogućava lakše nanošenje ljepila nazubljenom lopaticom (gleterom)
• priključni kabeli („hladni krajevi“) grijaćih kabela ne smiju se križati s grijaćim kabelima na mreži, a za zadebljanja nastala izradom spoja grijaćeg i priključnog kabela, zbog pojave snopa priključnih kabela od više grijaćih mreža ili zbog ugradnje zaštitne cijevi posnog osjetila temperature, treba napraviti utor u podlozi i tako izbjeći povećanje debljine sloja ljepila
• provjera ispravnosti grijaćih mreža mjerenjem njihovog el. otpora i otpora izolacije obvezni su postupci prije i nakon postavljanja pločica
• pažljivo rukovanje sa svim materijalima, napravama i alatima, kako ne bi došlo do nehotičnog oštećenja izolacije grijača
• poštivanje svih preporuka proizvođača ljepila i ostalih građevinskih materijala
• grijaće mreže ne treba uključivati barem dva tjedna nakon postavljanja pločica

Kao i kod ugradnje grijaćih kabela i ovdje, već u fazi postavljanja grijaćih mreža, treba ostaviti cijev za naknadnu ugradnju ili odmah ugraditi temperaturno podno osjetilo.

Preporuke za keramičarski dio posla posebno je teško dati, jer su stilovi rada različiti i nisu diktirani samo podlogom i raspoloživim materijalima nego i radnim navikama samih keramičara. Unatoč tome postoje tri osnovna načina rada:

•  1. način
• podignuti dio grijaće mreže i na podlogu nanijeti ljepilo pomoću nazubljenog gleter
• spustiti i utisnuti grijaću mrežu
• nanijeti novi sloj ljepila ravnim dijelom gletera
• na tako pripremljeno ljepilo odmah postaviti pločice
•  2. način
• pomoću ravnog dijela gletera, preko grijaće mreže utisnuti ljepilo, debljine 5 – 6 mm
• na tako pripremljeno ljepilo odmah postaviti pločice
•  3. način
• pomoću ravnog dijela gletera, preko grijaće mreže, utisnuti ljepilo tako da ju prekrije
• ostaviti da se ljepilo osuši
• drugi dan nanesti novi sloj ljepila i odmah postaviti pločice

Ugradnja grijaćih filmova

Grijaći filmovi ugrađuju se ispod laminata i na taj način realizira se vrlo efikasno, direktno električno podno grijanje.

Ugradnja počinje od podloge, a to je obično armirana betonska ploča i cementni estrih. Kod rekonstrukcije podlogu mogu činiti i stari pod s parketom, drveni pod ili razne vrste gips ploča, keramičke pločice i sl. Na podlogu je potrebno postaviti sloj toplinske izolacije  (npr. polistiren specifične gustoće 30 kg/m³ i više). Debljina toplinske izolacije uglavnom ovisi o raspoloživoj visini između podloge i vrata, a poželjno je da nije manja od 20 mm. Na toplinsku izolaciju dobro je postaviti reflektirajuću foliju kako bi se što više topline usmjerilo prema površini poda. Grijaći film se postavlja prema planu polaganja koji dolazi zajedno s isporučenim filmom. S gornje strane filma stavlja se PE folija („najlon“) koji služi kao parna brana i mehanička zaštita pri postavljanju laminata. Kao završni sloj postavlja se laminat, uz poštivanje preporuka za ugradnju proizvođača laminata.

Postupak ugradnje:

1. na podlogu se postavlja toplinska izolacija
2. prije postavljanja grijaćih filmova površina mora biti očišćena od kamenčića, oštrih krhotina i prašine
3. prilikom postavljanja filmovi se pozicioniraju i za podlogu fiksiraju samoljepljivom trakom
4. priključne vodiče grijaćih filmova treba smjestiti u utore napravljene u toplinskoj izolaciji, kako ne bi stvarali neravnine i kako ne bi dolazili u kontakt s toplim dijelovima grijaćih filmova
5. osoba koja postavlja grijaće filmove mora obuti mekanu obuću,  kako prilikom hodanja po filmovima ne bi došlo do oštećenja
6. temperaturno osjetilo treba postaviti u utor ispod grijaćeg filma i to tako da dodiruje film između njegovih grijaćih segmenata
7. napajanje grijaćih filmova obavezno realizirati preko strujne zaštitne sklopke (RCD) sa strujom prorade 30 mA

Upravljanje podnim električnim grijanjima

Podna električna grijanja upravljaju se i reguliraju elektroničkim termostatima s poluvodičkim mjernim osjetilima. Najčešće su to termostati za ugradnju u zidnu instalacijsku kutiju (Φ 60 x 40 mm). Kod javnih prostora (hotelske sobe, hotelske kupaonice, recepcije, hodnici, bazeni, wellnessi, WC-ji…), da bi se izbjegla mogućnost nepotrebnog i neovlaštenog podešavanja termostata, koriste se termostati prilagođeni ugradnji u el. razdjelnike.

Jednostavnija podna grijanja i podna grijanja javnih prostora

Kod jednostavnijih podnih grijanja, koja obično imaju samo jedan grijaći kabel ili tanku grijaću mrežu (za kupaonice, kuhinje, WC-je), manje snage (2 do 3 kW) i ondje gdje se želi imati što jeftinije i jednostavnije upravljanje – najčešće se koriste termostati s regulacijom samo po temperaturi poda. U našoj ponudi to je termostat s prekidačem i “točkićem” za podešavanje temperature, s oznakom   RTC70/MT26.

Za upravljanje podnim grijanjem javnih prostora, neovisno  o njihovoj složenosti i snazi, a koje može uključivati, isključivati i temperaturu mijenjati samo ovlašteno osoblje – koristi se termostat tipa DT236.

Složenija podna grijanja

Kod snažnijih i složenijih grijanja ili kod grijanje gdje želimo imati veći utjecaj na njihov rad, kontrola se vrši i po temperaturi i po vremenu. Pri tome se može birati  da li će to biti temperatura zraka ili temperatura poda (termostati imaju 2 osjetila temperature – prostorno i podno). To su termostati koji omogućuju veći komfor korištenja i veću ekonomičnost podnog grijanja (E91/TT16, WarmLife, ST-16, S-603PE).

Kada se želi upravljati podnim grijanjem s neke udaljene pozicije ( npr. upravljanje grijanjem u vikendici, od kuće ili iz automobila – preko mobitela) koristi se WiFi termostat ET-61W. Naravno, mogućnost takovog upravljanja podrazumijeva da termostat ima stalnu WiFi vezu s Internetom).

Ovdje treba napomenuti da kod snažnijih grijanja (jačih od 3 kW), realiziranih s više grijaćih kabela, grijaćih tragova, tankih grijaćih mreža ili grijaćih filmova, nije moguće sve to spojiti u instalacijskoj kutiji termostata. Zbog toga se, ispod termostata (na cca 300 mm od poda) ugrađuje dodatna instalacijska kutija u kojoj se vrše sva potrebna spajanja, a često i dodaje elektromagnetski sklopnik (kojim upravlja termostat) preko kojega se uključuju grijači ( kada njihova snaga prelazi 3 kW).

Kako riješiti podno grijanje?

Kod rješavanja podnih grijanja unutarnjih prostora postoje sličnosti s rješenjima koja se koriste kod grijanja vanjskih površina, ali uz jednu značajnu pogodnost – potrebna je manja snaga po jedinici grijane površine (od 90 do 160 W/m²). U “ELPOS”-u smo razvili i dugi niz godina isporučujemo različite proizvode za realizaciju električnih podnih grijanja. Odabir odgovarajućeg proizvoda  ovisi o nizu faktora, kao što su:  trenutno stanje površine koju treba grijati, završnom sloju poda, složenost oblika grijane površine, visina presjeka u koji mora stati oprema za grijanje, stupanju složenosti i raspoloživom vremenu za ugradnju, itd.

Jedan od češćih načina realizacije podnih grijanja, osobito velikih objekata ( crkve, restorani, recepcije…) je ugradnja grijaćih kabela vezanjem PVC vezicama za armaturnu mrežu ili limenu montažnu traku. Dobra strana ovakvog načina montaže je robusnost i dugotrajnost grijaćih kabela, te potpuna prilagodba oblicima grijane površine. Mana ovakvog načina ugradnje je potreba za pravovremenim planiranjem (prije izrade cementnog estriha poda), veća raspoloživa visina za ugradnju, veći trud i dulje vrijeme potrebno za ugradnju. Ugradnja gotovih grijaćih tragova na foliji, tipa  GTF, znatno pojednostavljuje i ubrzava ugradnju ali smanjuje mogućnost prilagodbe složenim oblicima grijanih površina.

Kada su građevinski radovi već uznapredovali ili je unaprijed planirano direktno podno grijanje jedini način za njegovu realizaciju je ugradnja tankih grijaćih mreža u fleksibilno građevinsko ljepilo, prilikom postavljanja keramičkih pločica ili kamena. Neka od naših 149 standardnih tankih grijaćih mreža trebala bi zadovoljiti Vaše potrebe, ali ako je oblik grijane površine izrazito složen izraditi ćemo  upravo takvu mrežu.

Za podno grijanje ispod laminata izraditi ćemo odgovarajuće grijaće filmove i plan njihovog polaganja.

Montažu grijača, grijaćih tragova, tankih grijaćih mreža i grijaćih filmova prepuštamo lokalnim montažerima kojima dostavljamo planove ugradnje i tako svodimo troškove investitora na najmanji mogući iznos. Ono što nam treba za odabir opreme i izradu planova postavljanja je crtež s mjerama poda koji se želi grijati, s naznačenim položajem termostata i fiksnog namještaja.

Koje sve proizvode nudimo?

• klasične elektrootporne grijaće kabele tipa SSAPP i SSAP
  • za ugradnju u cementni estrih
• samoregulirajuće grijaće kabele tipa SRF
  • za ugradnju u cementni estrih
• grijaće tragove na foliji tipa GTF
  • snage 160 W/m² za ugradnju u cementni estrih

• tanke grijaće mreže tipa TGMt
  • snage 90 W/m² za ugradnju ispod pločica ili kamena (dodatno grijanje)
  • snage 120 W/m² za ugradnju ispod pločica ili kamena (dnevni boravci, sobe)
  • snage 160 W/m² za ugradnju ispod pločica ili kamena (kupaonica, kuhinje)

• grijaće filmove tipa AE 705
  • za ugradnju ispod laminata
• termostate s pripadnim mjernim osjetilima
  • RTC70/MT26 za manja grijanja upravljana po temperaturi poda
  • DT236 za ugradnju u električni razdjelnik
  • E91/TT16 programibilni termostat s zaslonom osjetljivim na dodir i upravljanjem po temperaturi i vremenu
  • WarmLife  programibilni termostat s zaslonom osjetljivim na dodir i upravljanjem po temperaturi i vremenu
  • ST-16 programibilni termostat s upravljanjem po temperaturi i vremenu
  • S-603PE programibilni termostat s velikim zaslonom i upravljanjem po temperaturi i vremenu
  • ET-61W WiFi  termostat prilagođen upravljanju putem mobilnog telefona korištenjem WiFi mreže
• montažni materijal
  • limene montažne trake s korakom perforacije 10 i 20 mm

Ostale informacije vezane za tematiku podnog grijanja možete pronaći u sljedećim dokumentima : 

PODNO GRIJANJE – principi grijanja unutarnjih prostora

PODNO GRIJANJE – preporuke za ugradnju tankih grijaćih mreža

PODNO GRIJANJE – preporuke za ugradnju grijaćih filmova 

UPIT ZA PONUDU – podno grijanje

Ako imate pitanja vezana za električna podna grijanja slobodno nas kontaktirajte. 

Naš profesionalni tim ovlaštenih inženjera i tridesetogodišnje iskustvo implementacije sustava grijanja Vam je na usluzi.